Usredotočena svjesnost ili pomnost, poznatija pod popularnim engleskim nazivom „mindfulness“ jest stanje svijesti s pažnjom (s namjerom) usmjerenom na svjesno, odnosno u sadašnjem trenutku prisutno obraćanje pozornosti.
Budete li istraživali ovaj pojam na internetu, naići ćete na opisivanje ovog pojma kao tehnike odnosno znanstveno utemeljene metode meditacije koja vam služi za održavanje stanja psihološke dobrobiti i koja se preporučuje za redovitu 'upotrebu' jer služi kao mehanizam za suočavanje s problemom u sklopu terapije. Poticat će vas na prakticiranje ove metode, na vježbanje i angažman prilikom rada na sebi i rješavanju svojih problema čineći sam čin svjesnosti egzotičnim, mističnim, ekstravagantnim, glamuroznim i tako otuđenim od samog čovjeka.
Sljedbenici pomodarstva pitat će vas puni sebe „prakticiraš li mindfulness u svakodnevnom životu“, upozorit će vas da su najnovija istraživanja pokazala kako mnogi ljudi krivo shvaćaju taj pojam te vas obavijestiti da oni ovu mentalnu vježbu koriste kako bi se opustili i liječili.
Zaista? Zar ozbiljno? Mora li se danas drama raditi baš oko svega? Mora li sve biti znanstvena fantastika? Mora li sve biti znanstveno utemeljena metoda? Onda neka sve i bude. Ja se koristim tehnikom disanja koja se odnosi na udisanje zraka iz okoline na nos i izdisanje istog nakon što je prošao kroz moj dišni sustav. Ponekad udišem i izdišem i na usta, ali su najnovija istraživanja pokazala da je to pogrešno ili barem djelomično pogrešno, ovisno o situaciji u kojoj to koristim, i da ne usvajam sve dobrobiti koje bih mogla kada bih pravilno izvodila tu vježbu. To je znanstveno utemeljena metoda koja sugerira da neću živjeti ako ju neću prakticirati svakoga dana. Koristim se još mnogim raznim znanstveno utemeljenim tehnikama koje uključuju gledanje na oči, slušanje na uši, unos hrane kroz usta, pomicanje tijela voljom odnosno umom i tako dalje.
Mi svjesno učimo izvoditi pokrete odnosno radnje dok ih ne naučimo izvoditi kvalitetno i svrsishodno te ih tada prebacujemo u nesvjesni mod i izvodimo ih automatski odnosno izvodimo ih bez previše svjesnog promišljanja o tim postupcima u danom trenutku. Čovjek nema kapacitet ni brzinu cijelo vrijeme apsolutno i detaljno promišljati o apsolutno svemu što čini, stoga je automatizam nešto što mu služi kao vještina koja mu pomaže u svakodnevnom životu. Ako se dogodi da nam se izvedba 'pokvari', tada moramo opet uključiti svjesno promišljanje samog postupka, vidjeti u čemu je problem, korigirati problem i nakon nekog vremena prakse, odnosno korektnog izvođenja radnje, opet ju pustiti da ode u automatsko izvršavanje. Umjesto da ovo bude normalno, da bude prirodno za čovjeka, da je to nešto što učimo čovjeka od njegovih samih početaka, mi, zapravo vi se radije bavite otuđivanjem čovjeka od samog sebe.
Čovjekov problem jest to što, umjesto da živi u stvarnosti, u sadašnjosti, iz razno raznih razloga mislima živi u prošlosti odnosno budućnosti. Da bi živio svoj život na prirodan, zdrav i smislen način, čovjek se treba vratiti sebi. Treba pustiti sve ono što je bilo ili će tek biti ili bi moglo biti ili ne biti, ne bitno, treba pustiti sve to i spustiti se iz glave u ovozemaljsko tijelo, u sadašnjost u kojoj postoji, i tamo bivati. Ako je čovjek razvio poremećaj zbog kojeg ne živi na taj način i zbog kojeg zdravstveno pati, tada bi trebao 'prakticirati' odnosno 'uvježbavati' spuštanje iz glave, iz misli (iz oblaka) u tijelo. Ako odluči da je to što prakticira mindfulness jer mu je tako lakše, neka mu bude, ali imajte na umu - pomodarsko pravljenje pompe oko svakog prirodnog aspekta čovjeka samo ga više udaljava od njega samog i od njegove prirode.
Onaj tko je bolestan treba pomoć, no ono što se danas svakodnevno i sveobuhvatno viđa jest to da se od potencijalno normalnih ljudi namjerno rade bolesni kako bi ih se liječilo raznim znanstveno utemeljenim pomodarskim profitabilnim metodama dok većina tih ljudi u biti samo nije dobro odgojena, obučena ili informirana o onome što njihovo ovozemaljsko tijelo jest odnosno onome što ono može. Ljudima se nameće da su apsolutno slabi i apsolutno ovisni o drugima. Da, ljudsko tijelo ima svoja ograničenja, ali ljudi danas uopće ne poznaju svoje stvarne granice, svoje mogućnosti i svoju prirodu.
Usredotočena svjesnost jest stanje svijesti koje obraća pozornost dok je prisutno u sadašnjem trenutku. U redu je promisliti o onome što je bilo ili onome što će tek biti, ali razvoj depresije i anksioznosti, između ostalog, pokazuju da je upravo to ono što ljudi rade pogrešno.
Moderno je danas baratati pojmovima poput mentalnog zdravlja, mindfulness-a i slično, ali ono što nije moderno jest razumjeti te pojmove. I ono najgore od svega, moderno je danas u potpunosti poistovjetiti svoje biće, svoje postojanje s mentalnim poremećajem koji je trenutno IN.
Uništi čovjeku vjeru u samoga sebe, uništi mu vjeru u njegovu snagu, njegove sposobnosti i njegove mogućnosti i dobit ćeš ljušturu s kojom činiš što želiš. Pomodarstvo stvara nove kupce, nove mušterije, dezinformacija stvara umjetno izazvane 'bolesti' dok onaj tko zaista treba pomoć ostaje drugom čovjeku, ali i samom sustavu, nevidljiv jer ga je pregazila ushićena masa.
Ako želite prakticirati mindfulness, otvorite oči, uši i um, spustite se u svoje tijelo s vremena na vrijeme, budite sad i ovdje, živite svoj život tako što ćete biti osobno prisutni i aktivno sudjelovati u njemu te se ostavite pomodarske drame. Toliko toga propuštate ne življenjem vlastitog života. Ono što znate, ali očito niste u potpunosti svjesni značenja te spoznaje, jest da će jednoga dana, ako ne i uskoro, doći i do onoga što volite nazivati game over. Što će biti nakon toga – ne zna se. Zato ne propuštajte priliku dok ste još uvijek ovdje.
